Mitovi i zablude o medijaciji: šta (ne) važi i zašto je važno da znamo razliku

Iako je medijacija već više od decenije prepoznata kao zakonski uređen postupak alternativnog rešavanja sporova u Srbiji, u praksi se i dalje susrećemo sa brojnim pogrešnim uverenjima i mitovima koji otežavaju njeno šire prihvatanje. Ova zablude ne samo da stvaraju nepoverenje u postupak, već i sprečavaju građane i pravna lica da iskoriste sve njegove prednosti.

U ovom tekstu razbijamo neke od najčešćih mitova o medijaciji.

Mit 1: Medijacija je isto što i pregovori

Istina: Iako u oba slučaja postoji pokušaj dogovora, medijacija ima jasno definisan tok, kojim upravlja obučeni i neutralni medijator. Za razliku od pregovora koje strane vode same, u medijaciji postoji treća strana koja olakšava dijalog i pomaže u prevazilaženju zastoja.

Mit 2: Ako pristanem na medijaciju, pokazujem slabost

Istina: Odluka da pokušate rešiti spor mirnim putem nije znak slabosti, već zrelosti i odgovornosti. Medijacija omogućava očuvanje odnosa, zaštitu interesa i često vodi do rešenja koje nijedna strana ne bi mogla postići sudskim putem.

Mit 3: Medijacija je neozbiljna i bez pravne težine

Istina: Medijacija je zakonom propisan postupak. Ako strane postignu dogovor, mogu ga formalizovati u sporazumu koji ima pravnu snagu, a uz overu kod javnog beležnika ili sudsku potvrdu, može imati i izvršnu snagu.

Mit 4: Samo “manji” problemi mogu u medijaciju

Istina: Medijacija se koristi u najrazličitijim vrstama sporova – od porodičnih i komšijskih, do radnih i privrednih. Nije veličina problema ta koja određuje da li je pogodna za medijaciju, već spremnost strana da pokušaju dijalog.

Mit 5: Medijator odlučuje ko je u pravu

Istina: Medijator ne presuđuje, ne daje pravni savet i ne staje ni na čiju stranu. On je neutralna osoba koja pomaže stranama da same dođu do obostrano prihvatljivog rešenja.

Mit 6: Medijacija je gubljenje vremena ako ne uspe

Istina: Čak i kada se ne postigne konačan dogovor, medijacija može pomoći stranama da bolje razumeju svoje pozicije, razjasne nesporazume ili suze obim spora. U mnogim slučajevima to olakšava i ubrzava kasnije sudske postupke.

Kako se boriti protiv zabluda?

Prvi korak je informisanje – razumevanje šta medijacija jeste, a šta nije.
Drugi korak je otvorenost za drugačiji pristup rešavanju sporova, koji ne podrazumeva automatsko upućivanje na sud.

Uloga stručnjaka, udruženja i institucija je da kontinuirano edukuju javnost i približe prednosti ovog postupka svim građanima i organizacijama.

Zaključak

Zablude o medijaciji su česte, ali nisu nepromenljive. Širenjem znanja i primera dobre prakse, gradimo put ka većem poverenju u medijaciju kao alat koji spaja, umesto da razdvaja.

Ako imate dilemu da li je vaš slučaj pogodan za medijaciju ili ne znate odakle da počnete, kontaktirajte Centar za dijalog. Kroz individualne konsultacije možemo zajedno razmotriti sve mogućnosti.